Ivana Kalogjera Brkić: Nisi sama – ideš s nama… taksijem!

Udruga-Nismo-Same-02

Ivani Kalogjeri Brkić je u svibnju 2015., u njenoj 52. godini života dijagnosticiran rak dojke, a nakon toga usred liječenja kemoterapijom je dobila i otkaz. Suočivši se s teškom dijagnozom, uvidjela je da u sustavu postoji velik broj problema o kojima se malo zna i govori. Po profesiji novinarka, protiv nelogičnosti i nepravdi odlučila se boriti „perom“.

Kao medijski profesionalac, prvo je osnovala mediji – uz podršku prijatelja, pokrenut je internetski portal Nismo same koji je vrlo brzo postao prostor za umrežavanje žena oboljelih od raznih vrsta karcinoma. Istodobno sa stranicom, na kojoj su do danas podijelili 150 vrlo dirljivih intimnih ispovijesti žena koje su prošle borbu s bolešću i članova njihovih obitelji te niz edukativnih tekstova, Ivana pokreće i projekt prijevoza žena na kemoterapiju i osnova istoimenu udrugu. Udruga Nismo same, čije djelovanje, podupire i Hrvatska Lutrija, u suradnji sa zakladom „Splidarna“ razvija i specijalizirani volonterski program podrške oboljelim ženama u obavljanju kućanskih poslova i brizi za djecu i obitelj.

Udruga, internetski portal i projekt Nisi sama – ideš s nama utemeljen je na osobnom iskustvu?
Ono što znam raditi, znam pisati. Znam se i smijati i volim se družiti. I to su moja najveća oružja u borbi protiv raka. Liječeći se uvidjela sam da je jedan od velikih problema kako doći na kemoterapiju i poslije kemoterapije vratiti se kući. Mene je na kemoterapiju vozio sin, a kada on nije mogao zbog posla, uskakali su moji prijatelji.
No, upoznala sam žene koje su same prolazile kroz bolest, žene koje su krile bolest od članova obitelji, žene koje su ostavljali partneri tijekom liječenja… I sve me je to jako mučilo. Kada je Zaklada Solidarna raspisala natječaj za ženske inicijative „Drugotna na sav glas!“ kao građanka sam se javila s projektom prijevoza. To jutro kada sam primila obavijest da je moja inicijativa za pokrivanje troškova odlaska na terapiju za žene oboljele od raka dobila inicijalnih 3600 kuna osjećala sam se kao da sam osvojila zgoditak na lotu.

Tko su korisnice vaših usluga?
Većina žena koje vozimo na rubu je siromaštva. Pretežito su to umirovljenice, ima i dosta mladih žena, samohranih majki s malom djecom, a na liječenje u zagrebačke bolnice dolaze iz čitave Hrvatske. Usluge besplatnog taksi prijevoza do sada je koristilo više od stotine žena. Za sve te žene sama naručujem taksi pa sam se s nekima od njih s vremenom i jako zbližila. Nikada neću zaboraviti trenutak kada me je nazvao suprug jedne od korisnica i rekao da je njegova supruga noć prije preminula, a obitelj je umjesto svijeća i cvijeća odlučila donirati novac za ovaj projekt jer je to bilo nešto najljepše što su doživjeli tijekom liječenja.
Prvu ženu prevezli smo 14. ožujka na kemoterapiju u KBC Zagreb. Od tada do nas usluge taksi prijevoza na kemoterapiju svakodnevno koristi od pet do 15 žena. Izraženo u broju vožnji, u proteklih devet mjeseci u sklopu naše projekta odrađeno je gotovo 1500 vožnji.

Odakle ideja za besplatni taksi prijevoz za žene koje idu na kemoterapije?
Urednica jednog zdravstvenog časopisa zamolila me je da napišem dnevnik svoje bolesti. „Dugo želim objaviti tako nešto, a ti si idealna osoba da to napišeš“, rekla mi je. Prvo sam se dvoumila, jer nije lako ogoliti se do kraja u javnosti, a onda sam prihvatila. Kad je dnevnik objavljen javile su mi se brojne žene koje su se prepoznale u mojoj priči. Jedna od njih bila je Melita, mlada Zagrepčanka koja se liječila u Amsterdamu, a s kojom sam se potom sprijateljila. Pričale smo o svemu, pa tako i o načinu odlaska na liječenje. Kad mi je Melita rekla da je ona kad je nije imao tko odvesti mogla uredno nazvati taksi na trošak zdravstvenog osiguranja, bila sam u šoku. Poslije sam se raspitala i doznala da takva praksa postoji u mnogim razvijenim zemljama. Znala sam da tako nešto nikada neće biti uvedeno kod nas ako na taj problem ne senzibiliziramo javnost. Velika podrška koja je projektu stigla sa svih strana, pokazala je da sam bila u pravu. 

Koji taksi prijevoznik je podržao projekt?
Udruga Nismo same za realizaciju ovog projekta potpisala je ugovor o poslovnoj suradnji s udruženjem Radio Taxi Zagreb koje nam je dalo najbolju poslovnu ponudu. No, uvijek smo otvoreni za nove partnere. Od oko 250 članova udruženja, na našem projektu surađuje njih pedesetak. Riječ je o taksistima koji su se sami javili da žele voziti žene oboljele od raka pod za nas povoljnijim uvjetima. Kako mi pričaju žene, svi su vrlo pažljivi i senzibilizirani za njihove probleme ili kako mi je rekla jedna kolegica koja je na kemoterapiju pratila svoju prijateljicu „Draga, zahvaljujući ovom projektu, upoznala sam novo lice taksista.“
Citirat ću gospođu Blanku, jednu od korisnica usluge besplatnog prijevoza koja je na konferenciji za medije koju smo održali prošli tjedan rekla kako nakon uspostavljanja dijagnoze maligne bolesti postoje operacija, kemoterapija i zračenje. „No za nas je jedna velika terapija upravo ovaj prijevoz koji je organiziran. To je pola izlječenja“, istaknula je. Više žena mi je reklo kako bi, da nisu imale osiguran prijevoz, odustalo od liječenja.

Projekt je saživio u gradu Zagrebu, no potrebe za prijevozom oboljelih prisutne su i u drugim hrvatskim gradovima?
Istraživanje koje je provela Petra Mađerčić, sociologinja iz Zaklade Solidarna, pokazalo je da svaka četvrta žena nema riješeno pitanje prijevoza na kemoterapiju i s kemoterapije te da potrebe za ovom uslugom postoje u čitavoj državi. Mi smo za sada s projektom krenuli u Gradu Zagrebu. U ovom trenutku naprosto nemamo kapaciteta za širenje projekta i na druge gradove. Ljudi često ne razumiju da mi sve radimo volonterski, da ulažemo puno truda i energije, posebice ja, jer ja sam ta osoba koja komunicira s oboljelim ženama, naručuje za njih taksi, vodi brigu o tome da sve prođe u redu, vrlo sam aktivna u kampanjama za dodatno prikupljanje sredstava za ovaj projekt… Uz to moram i raditi druge poslove kako bismo moja obitelj i ja mogli preživjeti.

Što je, osim taksi prijevoza, još uključeno u projekt kako bi se pomoglo oboljelima?
Osim taksi prijevoza u sklopu projekta nudimo i besplatne online savjete naše suradnice, Maje Vukoje, psihijatrice s KBC-a Zagreb. Na stranici smo uveli i podrubriku „Nisi sama – pitaj bez srama!“ te otvorili posebnu e-mail adresu [email protected] na koju osobe oboljele od raka i članovi njihovih obitelji mogu slati svoja pitanja. Kao i lani, i ove smo godine na našoj stranici www.nismosame.com i društvenim mrežama proveli kampanju pod nazivom „U listopadu nosimo roza“, a s ciljem podizanja svijesti o važnosti preventivnih pregleda, jer rak je izlječiv ako se na vrijeme otkrije. U sklopu kampanje svakodnevno smo obrađivali osnovne pojmove o raku dojke koje bi sve žene trebale znati, tzv. aBeCedu raka dojke, a objavili smo i nekoliko vrlo zanimljivih i informativnih intervjua. 

Osim Hrvatske Lutrije koja je prepoznala ovaj projekt kao društveno koristan i uključila se donacijom, uključile su se i mnoge javne osobe. Na koji način su pomogli?
U projekt su se na razne načine, bilo novčano, bilo kroz podršku koja nam podiže vidljivost u javnosti, uključile brojne javne osobe. Izdvojila bih prvo kolege novinare, s portala, tiskanih medija, televizija, koji su nas pratili i podržali od samog početka. Dapače, kolege novinari organizirali su u svibnju veliku dobrotvornu roštiljadu u Vrbovcu na kojoj je za naš projekt prikupljeno gotovo 6500 kuna.
Uz mnoge političare, podržali su nas mnogi s estrade istaknuti pojedinci iz javnog i kulturnog života Hrvatske – Severina koja je u prošloj kampanji putem društvenih mreža pozvala građane da joj se pridruže i doniraju za naš projekt, dizajner Zoran Aragović, vlasnik brenda BiteMyStyle fashion design, koji je nedavno za naš projekt dizajnirao majice, tunike i narukvice. Na predstavljanju nove linije „Nisi sama – ideš s nama!“ Zoranu Aragoviću pridružile su se Renata Končić Minea, Lorena Nosić, Lea Mijatović, Pamela Ramljak, Lara Larissa Antić te Kristina Vukas.

Jeste li zadovoljni dosad učinjenim?
Bilo bi nepošteno od mene reći da nisam zadovoljna. U kratko vrijeme postigli smo rezultate koji su izvan svih očekivanja. Ono što je najvažnije, senzibilizirali smo javnost za problem o kojem se do tada u javnosti uopće nije raspravljalo i povezali velik broj ljudi u lanac ljubavi kojim smo ženama koje su do sada koristile ovu uslugu pokazali da nisu same.

Hrvatska
Intervju