Nenad Črnko: Hrvatska je potvrdila da može biti jedinstvena, a želja mi je da takvi i ostanemo

Dojmovi kod sudionika netom završenog Svjetskog prvenstva u Rusiji polako se sliježu. Još uvijek su nam svježe slike slavlja pobjeda koje su vratile kult reprezentaciji, koja nam je ovog ljeta donijela mnoštvo radosti i veselja. Spektakularni doček srebrnih Vatrenih ostat će trajno zabilježen i prepričavat će se generacijama. Jedan od onih koji je bio dio sjajne ruske priče je i aktualni predsjednik HNK Gorice te član Izvršnog odbora HNS-a Nenad Črnko s kojim smo odlučili popričati o brojnim nogometnim temama koje se proteklih dana protežu po gotovo svim relevantnim medijima.

Svi smo još uvijek pod velikim dojmom uspjeha reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji gdje su naši Vatreni osvojili srebrnu medalju zlatnog sjaja. Žal za porazom zasigurno postoji, no kako sada s odmakom od nekoliko dana Izvršni odbor HNS-a gleda na taj povijesni rezultat hrvatskog nogometa i sporta.

Rezultata koji je naša nogometna reprezentacija ostvarila vjerojatno ćemo postati svjesni tek nakon nekog vremena. Gledajući s aspekta sporta ovaj rezultat daje ogromnu motivaciju sportašima, klubovima i sportskim djelatnicima u Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da je velika većina igrača odrasla kroz hrvatske klubove. Za Hrvatski nogometni savez ovo je potvrda da se i u onom logističkom dijelu od odabira izbornika u najtežim trenucima krajem godine, pa do osiguranja pripremnih utakmica na turneji u Americi i kasnije do Svjetskog prvenstva i u konačnici osiguranja uvjeta za našu reprezentaciju u Rusiji odradio dobar posao koji nikako nije nevažan kada slažete kockice. Ipak kapa do poda igračima koji su ostavili baš u svakoj utakmici srce na terenu i omogućili nam da u ovih mjesec dana živimo svoje snove, a cijelom stručnom stožeru i posebno izborniku veliki naklon, jer su odradili lavovski posao i ukomponirali pregršt vrhunskih instrumenata u prekrasnu melodiju koja će još dugo odzvanjati u svakom kutku svijeta.

Na nama u Savezu tek je sada velika obaveza da u sportskom segmentu iskoristimo sve marketinške i druge opcije te osiguramo još bolje uvjete za sve uzraste hrvatskih reprezentativnih selekcija kako bi nam nogomet i dalje išao uzlaznom putanjom.

Proveli ste uz reprezentaciju tih nezaboravnih mjesec dana, možete li nam iz prve ruke reći kakva je bila atmosfera u Rusiji u samoj reprezentaciji, ali i kod navijača? 

Mislim da još uvijek nemam kvalitetnih riječi kojima bi se opisalo doista neopisivo. Bio je to nezaboravan mjesec. Ja osobno koristim svaki trenutak da gledajući druge učim za svoj klub i nogomet uopće. Organizacija je bila doslovno savršena, stadioni i sve usputno bilo je na razini divljenja, a gostoprimstvo na svakom koraku neopisivo. Atmosferu u momčadi ne treba posebno opisivati jer igrači su sve govorili na terenu, a to je nemoguće bez čvrstog zajedništva, a naši navijači su još jednom potvrdili kako naša reprezentacija ima najbolje navijače na svijetu. 

Iako nismo postali svjetski prvaci, cijelom smo svijetu pokazali kako se dočekuju naši heroji. Slike prepunih trgova i ulica zasigurno će svima zauvijek ostati u lijepom i trajnom sjećanju.

Ako je u Rusiji bilo neopisivo, doček u Hrvatskoj bio je dosad neviđen i nedosanjan san. Nisam siguran da će se ikad više ponoviti, ali sam siguran da ako se ikad i ponovi da to može napraviti jedino – nogomet. Drago mi je da je Hrvatska potvrdila da može biti jedinstvena, a trenutno mi je jedina želja da takvi i ostanemo.

Brojni gradovi diljem Hrvatske nakon Zagreba priredili su dočeke za svoje Vatrene. Velika Gorica nažalost nije bila u njima, iako je doček bio najavljen. Vidimo da ste vi bili spona u pregovorima s obitelji Brozović i Gradom, možete li nam objasniti što se tu dogodilo, da su Velikogoričani ostali uskraćeni da pozdrave Marcela Brozovića?

Ako netko može reći da mu je žao zbog toga više od nekog drugog onda sam to ja sigurno. Ne želim govoriti o izboru lokacija za doček, jer ja u tome nisam sudjelovao, moj zadatak bila je ona posljednja komunikacija nakon što je Marcelo odbio doček. No, nažalost tu komunikaciju nisam uspio privesti u korist onih zbog kojih je taj doček i trebao biti organiziran, a to su brojni navijači u Velikoj Gorici. Meni osobno je još uvijek teško, jer mi nije ostavljeno ni milimetra prostora za daljnji nastavak dijaloga iako sam ja od samog početka inzistirao i svi su to prihvatili da se iz svega izmakne politika te da se pozornica isključivo prepusti Marcelu, glazbenicima i navijačima iz Velike Gorice. I dalje smatram da se komunikacija mora nastaviti i da dok postoji želja s obje strane da se građani Velike Gorice moraju dostojno zahvaliti Marcelu Brozoviću na promidžbi regije i kraja u kojemu je rođen i uvjeren sam da će se to i dogoditi. 

Uspjeh reprezentacije ponovno je u prvi plan gurnuo i izgradnju nacionalnog stadiona, Velika Gorica spominje se kao potencijalna lokacija. Koliko je izgledno da upravo Velika Gorica dobije tu čast da se na njezinom terenu izgradi stadion?

Već sam nekoliko puta govorio o tome. Ako ćemo gledati zemljopisno, uzimajući u obzir prometnu infrastrukturu i veličinu zemljišta Velika Gorica je najidealniji izbor i u Hrvatskoj nema boljeg. Čast Zagrebu i svim pozitivnim aspektima koje Zagreb nudi, ali ne razumijem da to ljudi gledaju toliko usko. Pa Velika Gorica je po svemu dio Zagreba osim administrativno i ne vidim niti jedan minus po nijednom pitanju od ekonomičnosti, pristupa, blizini smještajnih kapaciteta, prometnoj infrastrukturi ili aspektu budućeg širenja, da se to ne napravi ovdje. Gdje ćemo odmah pasti ako napravimo stadion na Kajzerici? Pa zar nam je normalno da se na utakmicu putuje 6 sati prije na udaljenost 15 ili 20 kilometara od stadiona i da prometno začepimo grad? Bili smo u Americi i sada u Rusiji. Devedeset posto stadiona je na periferijama. Velika Gorica ima pet pristupnih pravaca do stadiona i svi su u formatu autoceste odnosno višetračnih prometnica i pristup do budućeg stadiona bi bio doslovno u 20 minuta iz svakog pravca u krugu 15 kilometara. Meni osobno je to daleko najvažniji podatak, a hotelski kapaciteti su svi u krugu od 15 kilometara. Zračnu luku ne trebam ni spominjati. Ako zanemarimo te činjenice tada iskreno mislim da nam nacionalni stadion na koji nitko neće moći pristupiti automobilom u dane najvažnijih utakmica doista nije ni potreban.

Što sama izgradnja nacionalnog stadiona znači za HNS? 

Pa s obzirom na sadašnje stanje stadionske infrastrukture u Hrvatskoj jedan moderan stadion kapaciteta do 30.000 sjedećih mjesta bila bi revolucija. Ali, Hrvatska je vrlo emotivna zemlja i bojim se da bismo lokalno još više međusobno zamjerili sami sebi na centralizaciji stadiona na kojem igra reprezentacija. S druge pak strane dokazali smo da nam nije teško potegnuti ni do Brazila ili Moskve kad se radi o podršci nacionalne reprezentacije pa ni jedan nacionalni stadion ne bi trebao biti nikakav problem. Još kad bismo mogli preskočiti neke vlastite predrasude i održati jedinstvo kakvo smo imali ovih dana i okupiti se svi na dan utakmice pred stadionom i roštiljati i zabavljati se prije utakmice nacionalne selekcije, tada bi doista bilo svima svejedno gdje u Hrvatskoj imamo nacionalni stadion.

Može li se na temelju ovog rezultata doprinijeti i daljnjem prosperitetu nogometa u Hrvatskoj, ali i sportu općenito?

Hrvatski sport je na granici izdržljivosti i ovo je prilika politici da poentira i da dokaže da put u Rusiju nije bio samo na razinama osobnih promidžbi. Problema u sportu je mnogo. Od financiranja stručnog rada, ulaganja u sportsku infrastrukturu, pa do oporezivanja sportaša. Netko to mora početi rješavati. Ideja je bilo mnogo, obećanja s jedne strane i očekivanja s druge. Ne smijemo zaboraviti ni na Opatijsku inicijativu koju su podržali svi granski sportovi i vjerujem da je ovo više nego pogodan trenutak da s riječi konačno pređemo na djela.

Posljednjih dana svjedoci smo i novinskih natpisa da Zlatko Dalić možda napušta kormilo reprezentacije, kakav je stav Izvršnog odbora HNS-a po tom pitanju, jer svi znamo koliko Daliću znači biti na čelu ove sjajne generacije.

Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza jednoglasan je u punoj podršci Zlatku Daliću. Unatoč Ugovoru koji imamo s našim izbornikom i nagradi koju će za ovaj rezultat podijeliti igrači i stručni stožer svi se slažemo da moramo učiniti sve te uložiti i dodatna financijska sredstva kako bi Dalić ostao do 2020. godine. I nemojte uopće sumnjati da to nećemo učiniti. No, mi smo mala zemlja, gospodarski gotovo nemoćna, genetika nam je velik problem jer javnost i mediji će vrlo brzo zaboraviti ovih nezaboravnih mjesec dana u Rusiji i prvi poraz možda neće, ali već drugi će krenuti kritike na račun Saveza, pa onda i izbornika. I to svi znamo i ja osobno razumijem Zlatka Dalića da će sve prespavati i donijeti najbolju moguću odluku. Ako ćemo zanemariti sve ponude koje će dobivati iz bogatih zemalja i klubova, kojima mi u HNS-u ne možemo konkurirati, a uzeti u obzir emocije i ponos Hrvatske koji je Dalić najviše od svih nas prvo izazvao, a onda i osjetio, ne bih se uopće iznenadio da Zlatko Dalić ostane na čelu naše reprezentacije ne pitajući za novac, a isključivo zbog navijača, cijele nacije i u konačnici reprezentacije. Pred nama je vrijeme, koje nam je uvjeren sam saveznik i ja osobno vjerujem da ćemo iz svega svi zajedno izaći još jači te da ova reprezentacija na čelu s Dalićem može ozbiljno konkurirati za europski naslov za dvije godine i da tu godine nekih naših igrača sigurno nisu prepreka.

I na kraju, znamo Vas kao predsjednika HNK Gorice koja će ove sezone po prvi puta zaigrati u prvoligaškom društvu. Bojite li se tih izazova, jer mnogi sa sumnjom gledaju na Goricu u 1. HNL. Za mnoge ste jedan od kandidata koji će se grčevito boriti za ostanak.

Pa, kad vidite u kakvoj konkurenciji igramo, normalno je da ćemo se grčevito boriti za ostanak. Onaj koji misli drugačije pili naopako. Nemamo iskustvo igranja 1. HNL, promijenili smo mnogo igrača, imamo najmanji proračun u ligi i ništa od navedenog nam u ovoj početnoj sezoni ne može biti plus već samo minus. No, ne bojimo se „potući“ s nikim i bit ćemo tvrd orah i skupo ćemo prodati svoju kožu. U svaki novi dan ulazimo ozbiljniji i čvršći, a mnogo toga će biti i na leđima naših navijača koje i ovom prilikom pozivam na stadion da nam daju podršku. Prvenstvo je dugo, a prognoze nikad nisu bile onakve kakve su mnogi predvidjeli, pa je tako i naša želja pokazati cijeloj Hrvatskoj da Gorica može, a ako već i moramo poginuti neka to bude hrabro.