Tko ima većinu i ima li je uopće?

U Saboru gledamo kako zastupnici pretrčavaju iz jednog u drugi klub, kako se vraćaju u stranke iz kojih su izlazili i koji se bojom kose žele razlikovati od drugih koji su isto to radili. Možemo reći da u Saboru postoji vladajuća većina jer ne postoji većina koja bi raspustila ovakav Sabor. Tko može zamisliti reizbor HNS-ovih zastupnika ili ulazak nezavisnog Sauche u Sabor? Možda Živi zid ili Ljudski štit (što je direktni prijevod njihovog službenog engleskog naziva ‘Human shield’) uspije zadržati koji mandat od 9 osvojenih, danas su na tri.

Mogli bismo reći da situacija nije ništa bolja ni u Skupštini Grada Zagreba. Nezavisni za Hrvatsku nude svojih pet ruku oporbi ako ona skupi 21 potpis te bi tako imali 26 ruku potrebnih za raspuštanje Skupštine. No, oporba još nije predočila potreban broj potpisa. Isto tako na idućoj Skupštini bi se na stolu trebao naći proračun Zagreba za 2019. Hoće li Bandić skupiti potrebnu većinu?

Prije se činilo da Bandić uspijeva skupiti i po nekoliko slobodnih ruku isto tako odbjeglih zastupnika, ali danas je takva situacija teško zamisliva. Upućeni govore o tome kakav bi nas scenarij mogao dočekati ako se ne skupi većina.

Kada se proračun ne bi usvojio, kreće se u proces izvanrednog financiranja gdje glavnu riječ vodi Ministarstvo uprave. Nakon usvajanja proračuna o izvanrednom financiranju ulazimo u fazu raspuštanja Skupštine (ne i gradonačelnika) i provode se ponovni izbori za Skupštinu Grada Zagreba. Ova ‘vježba’ koštala bi oko 18 milijuna kuna. No ni tu nije kraj, kada bi se izabrala nova Skupština teško je zamisliti da bi Bandić skupio većinu. U tom trenutku Skupština i gradonačelnik idu na izbore. Zbog raznih manevarskih zahvata moguće je da do ovih drugih izbora dođemo tek u kolovozu iduće godine. U tom periodu Zagreb bi vodio povjerenik kojega bi na prijedlog Ministarstva uprave postavila Vlada Republike Hrvatske.

Ostaju pitanja, postoji li većina za raspuštanje Skupštine i postoji li većina za donošenje proračuna?

Hrvatska
Kolumna - Pavao Škoko Gavranović